|
Vaše vrijeme je potrebno….
Ionako je bilo veoma mračna noć kad mi je na vrata zakucao jedan od dva gospodina, svaki pojedinačno stariji od neoprostivo starog klokca ma šta to bilo. Kad sam ih ugledao pomislio sam da su došli na kajganu od ovčje dlake, ali ne…Jedan od njih nosio je u đepu starog drvenog konjića za jahanje pa nije mogao proći kroz vrata. Drugi samo što je ušao rekao mi je da moram učestvovati u zadatku o kojem ovisi život svijeta svih svjetova i Mire mog kolege. Nakon konciznog obrazloženja da je u pitanju tajni napad podivljalih hordi tajlandskih šajbi za kamione sjetih se tko stoji iza svega, da bili ste u pravu rekoh bez veze i pomislih na vođu svih šajbi – pijanog šerifa iz crno bijelih filmova. Da šerif je čuven po svom ne praktičnom revolveru bez drške i nišana. Znao sam da će eliminirati sve navedene i kolegu ako ne pomognem ja, ja jak kao bacač blitve, hrabar kao šešir otjemenog gospodina te pametan kao Undo opcija bez pardona prihvatim izazov i sa njima krenuh u sjedište Organizacije za zaštitu svijeta i prodaju propalih planova. S obzirom da sada radim za OZZSIPPP odlučismo krenuti manje poznatim putevima te se izgubismo. Nakon što su nas našli u grmu šipka ispred ulaznih vrata organizacije uvedoše nas unutra te meni dadoše posebnu opremu za obračun sa crno bijelim šerifom. Što sad nego krenuti pomislih, odoh ja nema brige …
Na samom izlazu napadne me teren za golf i pljune mi na prsluk, ali ja ga šutnem i on pobježe cvileći. Taj događaj dade mi još više snage i želje da uništim šerifa. Nabrzaka zaustavim taxi, sjedoh i rekoh vozaču okrutnim glasom: “117 ulica”. On se prepade i lupi glavom od betonski volan, pade ispod papučice za kočenje i ostade ležati pomičući balonac na koji je ležao. S obzirom da nije bilo više vremena odlučih zaustaviti drugi taxi. Nakon ulaska primjetih da se radi o istom vozaču te mu ovaj puta mirnim glasom kažem: ”117 ulica”. On se prepade te se opali po laktu sa ručicom od prozora te se krene valjati po zadnjem sjedalu izbacujući teleće glave iz košulje na kojoj je ležao. No ubrzo zatim izađoh iz taksija i pročitam 117 ulica, o pa nisu ovi taksisti niti tako loši pomislih. Nakon što mi se pogled zaustavio na izlogu jedne od naskupljih draguljarnica jer je bio namazan mješavinom ulja za masti za podmazivanje lanaca i šrafštoka (ne čitati dva puta), ugledam šerifa kako gazi po sirotinji iz predgrađa. Uzviknu: “obračunaj se sa mnom frajeru frajeru”. Nakon dvanaest minuta stajanja i razmišljanja zašto sam dva puta viknuo frajeru krenuh za dotičnim. Međutim on je već nestao osam koraka niže. Niti to me neće zaustaviti da ga uhvatim te skočim za vrat kočijašu koji je tu prolazio i zaprijetim mu da se ne petlja u poslove OZZSIPPP. S kočijom ili bez nje nastavim slijediti istog ali nestade mi iz vida na pomičnim stepenicama koje vode do najokrutnijeg dijela grada kojim vladaju maloumni rumunjski brijači šmirglom. Kad me ugledaše dadoše mi mineralnu i otkinuše mi sve kraste (oni nisu znali da su to lažne kraste), te me baciše na ulicu sa milion eura uz psovke kakve nisam čuo još od male škole psovanja. Napokon ugledah šerifa kako bježi sa golfom bez tablica te se bacim i zakotrljam prema prednjem braniku nekog drugog auta. Poslije tjedan dana nakon što su me u bolnici zarobili kopljima dadoše mi šerifof karton, te osobnu od nekog kirurga. Sad je na redu autobus a ne taxi…uletih unutra kroz prozor u vožnji, da samo je prozor bio u vožnji i zamolih vozača: “117-ta”. Kad je to čuo vozač si razbije prsa brisačem i čeličnim pojačanjima te si gurne glavu u ogromnu mješalicu koja se ukcala par stanica niže. Nakon izlaska iz autobusa odlučih odustati od hvatanja crno bijelog. Sretnem ga te mu čestitam na svemu te onako usput spomenem da me odbaci do 117 na šta on uskoči u novine, baci si celer u oko, lupi se radničkim mantilom po leđima te se preda meni i Miri, ostalima nije želio…da li sam ubrzao kraj i da li sam dobio nekakvu nagradu od OZZSIPPP-a čut će se…
pozdrav od dežurnog.
|
- 10:59 -